Direktori, pedagozi i psiholozi iz petnaest pionirski projektnih Škola u srcu zajednice, nakon trogodišnjeg profesionalnog usavršavanja i transformacije školske klime i kulture, poslali su poruke i podijelili iskustva dostupna za nove škole na COI SbS YouTube kanalu . Škole izvještavaju o pozitivnim transformacijama kroz koje su prošle, a menadžment je oduševljen jer je ovo jedan od prvih specijaliziranih projekata koji je njima pružio podršku; ne samo u nastavnom procesu.
Poruke su jasne – škola nije samo fizički prostor u kojem boravi dijete. Dijete je u fokusu ovakvih škola – sretno, sigurno i rezilijentno dijete. Dijete kojeg nastavnici podučavaju vrijednostima i kritičkom mišljenju.

Rezultati rada su pokazali da su porodica i zajednica prostor za unaprjeđenje klime i kulture škole, a to se postiže (barem u školi u Bugojnu) kroz roditeljske sastanke, radionice i neformalne razgovore.
Škole su prepoznavale vrijednosti koje žele njegovati i uprkos izazovima koje je nosila prošla godina, uspješno su priveli školsku godinu kraju.
“Nastavnici su počeli da slušaju jedni druge, počeli su da odvajaju vrijeme jedni za druge, počeli su da obraćaju pažnju na primjere dobrih praksi kod drugih kolega”,
napomenula je Dijana Bogdanović, direktorica Osnovne škole “Jovan Jovanović Zmaj”, koja je svjedočila o tome šta je značio ovaj proces za školu u Banja Luci,
ali i istaknula značaj 10 koraka u izgradnji zajednice.  Iz perspektive nastavnika, čuli smo da na ovaj način rad u školi postaje zanimljiviji, a dobri rezultati bolji i vidljiviji.

Stečena znanja bilo je jednostavno primijeniti, pručili su iz Viteza, u nadi da će stečene kompetencije prenijeti novim školama.
U Vitezu je menadžment želio da se približi nastavnicima, pa su direktorica i pedagogica preuzele ulogu voditelja Zajednica za učenje.
Sve je brzo rezltiralo odličnom suradnjom menadžmenta i nastavnika – u najboljem interesu djeteta.
Iz škole u Zvorniku, uputili su zahvalnice predavačima i pozvali sve škole da se uključe u slične projekte i iskoriste priliku za rast.
Oni školu smatraju domom i napominju da je iskustvo koje će dobiti škola, menadžment i nastavnici nevjerovatno.

Adem Haračić, direktor škole u Stocu u svom kratkom obraćanju istaknuo je važnost susreta na kojim su škole razmjenjivale iskustva.
Pedagoginja Azra Turaljić istaknula je i samoodrživost projekta – škole su dobile potrebno znanje i sada same mogu nastaviti njegovati klimu i kulturu koju su izgradile.
Iz škole u Tojšićima, poručili su da je sigurnost djece na prvom mjestu i da posebnu pažnju u školi  obraćaju na sigurnost kao vrijednost.
Čuli smo kako je to kada dođe do promjene menadžementa i kada jedan direktor naslijedi proces; oni simpatično kažu da je sve moguće kad se dva srca spoje u jedno.
Čuli smo i kako su u izgrađenom kutku održane edukacije za roditelje, jačalo se prijateljstvo i partnerstvo.

U školi u Istočnom Novom Sarajevu, koja do sada nije učestvovala u COI SbS projektima, ovo je jedno od najboljih iskustava.
Jelena Čančar, direktorica škole u Foči, napominje kako je za njih veoma inspirativno bilo otvoriti kutak za roditelje,
kao i da će škola nastaviti graditi različite kutke u školama, a učionice pretvarati u multipraktične prostore.
U školi u Cazinu kažu da su svakom godinom projekta postajali sve sigurniji – učili su puno jedni od drugih, ali napominju da ova priča ne smije stati ovdje.

Brisanje granica i barijera, i dobra energija, i sve ono što je škola usvojila učinilo je da škola u Kotor Varošu  osnažena i spremna da širi svoja znanja dalje.
U Gornjim Rahićima  kažu da su ovladali različitim tehnikama i to je ono što ostaje da čini školu snažnom.  Istaknuli su i važnost materijalne podrške, ali ono što je važnije
škola je “zasadila jedno drvo koje tek sada treba da njeguje”. Direktor je napomenuo da je važno što sada imaju mrežu direktora u kojoj mogu da razmjenjuju iskustva.
Pedagogica je govorila o važnosti analiza koje su urađene u školi i na osnovu kojih su napravljeni pomaci u saradnji sa porodicom i zajednicom.

U Mostaru su ukazali na značaj postojanja razvojnog tima i zajedničkog unaprjeđenja klime i kulture.
Iskustvo je pokazalo da je bila važna interakcija koja je dovodila do rasta samopuzdanja i nastavnika i učenika.
Iz Kaćuna, javili su nam se iz Kutka za roditelje koji su izgradili u toku projekta, sretni što sa dodatnom opremom, sada mogu realizirati bilo kakve radionice.
Pozvali su sve škole da postanu dio ove porodice i zajedno sa nama nastave graditi bolje obrazovanje za djecu.

Internetske veze su pucale, ali naše nisu; i u budućnosti će biti još čvršće. Ostali smo dužni svjedočanstva onih koji nisu uspjeli da nam se pridruže na ZOOM-u.
Za kraj, poslušajte i pogledajte poruke  naše Anđele Đidić iz Mostara i  proaktivne direktorice škole iz Velike Kladuše, Edine Dizdarević.